Prošle godine imala sam priliku sudjelovati na prvoj Božićnoj priredbi jednog prekrasnog novog vrtića. Bio je blagdan svetog Nikole i ja sam s djecom uključenom u igraonicu imala prvu točku. Pripremila sam instrumente i okupila djecu. Svi su bili uzbuđeni, nekolicina mlađih nije bila sigurna da li žele sudjelovati. Borila sam se sama sa sobom i svojim sumnjama. Jedva da je prošlo dva mjeseca rada, sastajali smo se jednom tjedno, ja sam konačno znala sva njihova imena i djeca su se prestala pitati u sebi “Kaj ova čudna teta tu radi?”.
Igru smo nekoliko puta ponavljali tako da su je svi upamtili. Prerađena verzija “Ide maca oko tebe” sa glazbom L. Andersona “The Syncopated Clock”. Sviđalo im se. Veselili su se, bilo im je zabavno i makar smo svi bili malo nervozni pred nastup, bila sam uvjerena da će sve proći bez iznenađenja.
Posjećenost je bila iznimna. Došla su sva djeca sa užim i širim obiteljima. Bilo je puno djece i dosta njih je jurcalo okolo, kako to već biva na takvim događajima. Instrumenti su, naravno, pobudili zanimanje već prije nego smo počeli. Pripremila sam po jedan za svako dijete, ali računala sam da najmlađi neće željeti sudjelovati. Nema veze, ako ostane viška, bitno da je po jedan za svakoga.
Sve se stišalo, smirilo, riječi pozdrava na početku i red je na nama. Dolazimo na svoja mjesta, kolegica pušta glazbu, igra kreće. Pogledam oko sebe, nema slobodnih instrumenata. Pogledam malo bolje – uopće ne poznajem neku djecu koja se s nama igraju. Sve teče prema planu, svi sviraju, a kad treba prestati svirati, svi stanu.
Naša točka prošla je izvrsno i većina prisutnih nije primijetila ništa neobično.
Zašto? Zato jer se niti nije dogodilo nešto neobično!
Ja sam ponudila instrumente i djeca su došla. Zašto bi propustili takvu lijepu priliku samo zbog toga jer nisu upisani u muzičku igraonicu. Oni nisu razmišljali o tome – instrumenti su ih privukli i oni su došli!
Sad dobro razmislite i odgovorite na nekoliko pitanja:
Što mislite, kad bi djeca imala dostupne glazbene instrumente, da li bi ih željela isprobati?
Koliko odraslih bi probalo svirati neki glazbeni instrument?
Sad pogledajte ovaj video:
Ja smatram da bi svi trebali, makar probati. Djeca, tinejđeri, odrasli, stari, mladi, svi. Glazba bi trebala biti za sve, a pogotovo za djecu! Ne morate biti akademski muzičar da se bavite glazbom! Bavljenje glazbom ne znači nužno nastupanje u Lisinskom. Bavljenje glazbom može biti vrsta druženja, može biti nešto samo Vaše, ponekad ju želite dijeliti, ponekad ne. Mislite da ne možete, nemate sluha, niste nikad naučili? Glazba je u svima nama – treba ju probuditi!
Ovih dana započinjem projekt pod nazivom “Glazba za sve!”
Imam neke instrumente – potražite me i dođite ih isprobati!
