Kad sam išla u srednju školu počela sam učiti osnovne akorde na gitari. Neposredno prije toga desili su se neki momenti koji su me zauvijek obilježili.

Počeo je rat u Hrvatskoj.

Tata se odselio natrag u Sloveniju.

Ja sam odustala od glazbene škole.

Nakon jednog perioda koji je odjekivao tišinom vratila sam se zvukovima, tonovima, melodijama i riječima. Čim sam savladala prvih nekoliko hvatova počela sam smišljati i stvarati. Tonovi i riječi dolazili su zajedno. Nakon što sam bila sigurna u melodiju i prvih par stihova vrtila bih to u glavi i smišljala nove rime. Nakon par sati, a nekada i dana pjesma bi bila gotova. Na to sam trošila ogromne količine vremena. Da se razumijemo, nikad nisam bila odlikaš i sve se to odrazilo i na ocjenama i kasnije na trajanju studija.

Naravno, paralelno sam i dalje učila nove akorde i zapisivala pjesme s radija u bilježnicu. Prvo čekaš da dođe ona prava pa snimiš na kazetu, a nakon toga prepišeš tekst i po sluhu odrediš akorde.

Svoje pjesme smišljala sam i zapisivala kud god sam išla. Doma, u školi, u vlaku, u parku,… Nikad neću zaboraviti čudne poglede u jednoj čekaonici kad sam svakih par minuta vadila papir i švrljala nešto na brzinu.

Te prve pjesme bile su baš prve, vrlo jednostavne, jeftinih rima i baš onako, sirove. Tek sam kasnije shvatila da je to dijelom bila i muzikoterapija koja mi je pomogla da izbacim puno frustracija i lakše se nosim s teškoćama.

Ipak, nakon srednje škole i fakulteta, kad se desio život i svakodnevica u kojoj nema neograničenog vremena za moje izljeve nadahnuća, ja nisam prestala osjećati, smišljati i stvarati. Nisam prestala, ali nisam uspijevala izdvojiti dovoljno vremena da misli oblikujem, zapišem, snimim. Sve se svelo na hrpu ideja koje su najčešće i ostale samo ideje.

Koliko žudim za tim vremenom kad sam doslovno mogla potrošiti nekoliko dana na stvaranje jedne pjesme shvatila sam jednog ponedjeljka. Zadatak je bio jednostavan – napišite što bi radili kad bi imali mjesec dana potpuno slobodno za sve što poželite. Jedino o čemu sam ja uspjela razmišljati je ta jedna pjesma koju želim snimiti i video koji bi ju trebao popratiti. Sva putovanja, odmor, pustolovine pa čak i obitelj nisu bili prvi na mom popisu.

Već dugo osjećam krivnju kad negdje napišem da sam glazbenica, jer se za to nisam školovala. Ipak, izgleda da sam se za to rodila.

Dvije verzije jedne pjesme – svakako pogledajte prvu verziju do kraja! Jako dobro dočarava izazove zbog kojih nisam pisala i uzroke manjka vremena. Makar, morat ćete se složiti, dobro sam posložila prioritete i potrošila vrijeme kako je i trebalo.