U današnjem užurbanom načinu života glazba je često samo ono što izlazi iz nekog zvučnika.

Međutim, glazba je ljudima urođena i prati ih na svakom koraku. Svatko od nas može čuti šum vlastitog disanja ili ritam otkucaja svoga srca iako to ne povezujemo s glazbom. Upravo je to točka od koje bi trebali krenuti u otkrivanje vlastite muzikalnosti.

I sad kad već pišem, da se malo ispucam. Naime, previše se truda ulaže u  poučavanje kako reproducirati glazbu, a premalo u osjećanje, stvaranje i uživanje u glazbi! Isto je na svim područjima – ono što nas istinski zanima i privlači lakše ulazi u naš um i duže tamo ostaje! Naravno da je ponavljanje i uvježbavanje ključno, vještina sviranja ne može se postići pukom željom! Ipak, mnogo je načina da se u taj (naporan) dio posla unese entuzijazam i vedrina.Smatram da prava reforma poučavanja nastaje kad shvatimo da djeca nisu tu da konzumiraju određene materijale koje im mi dajemo. Bez obzira na dob, oni su ravnopravni sudionici procesa poučavanja i trebali bi ga kreirati zajedno s nama! Mi dajemo strukturu i donosimo sadržaje, ali uvijek mora biti prostora za dječje ideje i njihovu osobnost.