Kad sam išla u srednju školu počela sam učiti osnovne akorde na gitari. Neposredno prije toga desili su se neki momenti koji su me zauvijek obilježili.
Počeo je rat u Hrvatskoj.
Tata se odselio natrag u Sloveniju.
Ja sam odustala od glazbene škole. Continue reading Moje pjesme moji snovi
Nikad nisam patila za titulama. One nam pružaju uvid o nečijem bračnom stanju, stupnju obrazovanja ili funkciji. Ne govore nam o nečijoj ljudskosti, strpljenju ili empatičnosti.
Prije više godina, kad sam još radila u vrtiću, dogodilo se da me novo dijete u skupini često nazivalo imenom. Jedna od mojih kolegica tada se oštro obratila djetetu upozoravajući ga da me ne smije oslovljavati samo imenom već isključivo s „teta Lidija”. To me zgrozilo. Ima li ružnijeg pristupa odgoju nego onog koji započinje stalnim naglašavanjem nečije nadmoći. Jer ako mi djecu zovemo njihovim imenom, zašto ona ne smiju postupati isto prema nama? Naravno da se ovdje poteže cijela priča o poštovanju i razlikovanju poslovnih i prijateljskih odnosa i jasno mi je da određena distanca potrebna. Ipak, ako sve počiva na stavu „Šmrkavac jedan, nismo mi skupa ovce pasli!” radi se o ozbiljnim problemima u međuljudskim odnosima.
Razmislite, želite li iskazati poštovanje onima koji ne poštuju vas? Osjećate li iskreno poštovanje prema takvim osobama ili to činite samo reda radi ili iz straha od nekih posljedica? Continue reading Zašto odgojiteljica nije teta
Kad sam još radila u vrtiću, često sam bila “zadužena” za proslave rođendana. Što zbog gitare, što zbog činjenice da ne pijem kavu, a volim se igrati, nekako sam se uvijek ja pobrinula za pjesme i igre, a kolegice za tortu i svjećice. Često smo cijeli dan posvetili proslavi.
Nakon nekog vremena, “glazbene stolice” i razni plesovi s balonima postali su standard, a samim time rađala se u meni potreba za promjenom!
Kad sam počela pripremati rođendanske proslave svojoj djeci imala sam još jedan problem. U našoj kući niti jedna prostorija nije dovoljno velika da bi se u njoj moglo plesati i igrati pokretne igre. Osim toga, naši rođendani su u listopadu i siječnju, a vremenski uvjeti ne dozvoljavaju uvijek igre na otvorenom u tim mjesecima. Barem sam tako isprva mislila.
Zato smo igrali društvene igre za stolom i pjevali karaoke, ali ipak, sve je to previše statično – nedostajalo je kretanje!
Tema oko koje se već dugo lome koplja, zasigurno je: TREBAJU LI DJECA ZNATI ČITATI I PISATI PRIJE POLASKA U ŠKOLU?
U raspravu su uključeni svi: roditelji, bake i djedovi, odgojitelji, učitelji, ravnatelji škola i vrtića, logopedi, političari, liječnici, susjedi, kumice s placa,… Razni portali i društvene mreže preplavljene su mišljenjima, savjetima i uputama. Nakon svih rasprava i savjeta, mnogi roditelji i dalje ne znaju kako postupiti.
⇒ djeca bi prije polaska u školu trebala naučiti čitati i pisati ⇒ djeca će u školi naučiti čitati i pisati
